Sad je jasno: Ekonomske posljedice rata bit će dugoročne
NEW YORK - Američko-izraelski napadi na Iran podigli su cijene, pogoršali izglede za svjetsko gospodarstvo, destabilizirali globalna tržišta dionica i prisilili zemlje u razvoju da obuzdaju potrošnju goriva i uvedu subvencije za troškove energije kako bi zaštitile svoje najsiromašnije stanovništvo.
Kontinuirani napadi i protunapadi na rafinerije, naftovode, plinska polja i tankerske terminale u Perzijskom zaljevu prijete produžiti globalne ekonomske teškoće mjesecima, pa čak i godinama.
„Prije tjedan dana, ili svakako prije dva tjedna, rekao bih da bi, da je rat završio tog dana, njegove dugoročne implikacije bile prilično male“, rekao je Christopher Nitel, energetski ekonomist na Massachusetts Institute of Technology (MIT), ali je dodao da se sada vidi da se infrastruktura zapravo uništava, što znači, prema njegovim riječima, da će posljedice rata biti dugoročne.
Iran je pogodio katarski terminal za prirodni plin Ras Laffan, gdje se proizvodi 20 posto svjetskog ukapljenog prirodnog plina (LNG). U napadu 18. ožujka uništeno je 17 posto izvoznih kapaciteta Katara, a očekuje se da će popravci trajati i do pet godina, objavila je državna tvrtka QatarEnergy.
Rat je na samom početku izazvao naftni šok. Iran je odgovorio na američko-izraelske napade 28. veljače praktički zatvaranjem Hormuškog tjesnaca, tranzitne točke kroz koju prolazi petina svjetske nafte, prijeteći tankerima koji pokušavaju proći.
Izvoznici nafte iz Zaljeva poput Kuvajta i Iraka smanjili su proizvodnju jer njihova nafta nije imala kamo bez pristupa Hormuškom tjesnacu. Gubitak 20 milijuna barela nafte dnevno doveo je do "najvećeg poremećaja u povijesti globalnog tržišta nafte", prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA).
Cijena barela nafte Brent porasla je u petak za 3,4 posto i ostala je na 105,32 dolara po barelu. To je povećanje u usporedbi s oko 70 dolara po barelu, koliko je koštala prije početka rata. Cijena referentne američke sirove nafte porasla je za 5,5 posto na 99,64 dolara po barelu.
„Povijesno gledano, šokovi cijena nafte poput ovog dovodili su do globalnih recesija“, rekao je ekonomist Christopher Nietel.
Rat je također podsjetio na loše ekonomske rezultate kao posljedicu naftnih šokova 1970-ih, takozvanu stagflaciju.
„Rizik od veće inflacije i nižeg gospodarskog rasta raste“, rekla je Carmen Reinhardt s Harvard Kennedy School, bivša glavna ekonomistica Svjetske banke.
Gita Gopinath, bivša glavna ekonomistica Međunarodnog monetarnog fonda, nedavno je napisala da će globalni gospodarski rast, za koji se prije rata očekivalo da će ove godine iznositi 3,3 posto, biti niži za 0,3 do 0,4 postotna boda ako prosječne cijene nafte 2026. godine budu 85 dolara po barelu.
Veliki dio izvoza dva ključna gnojiva, trećine uree i četvrtine amonijaka, također dolazi iz Perzijskog zaljeva. Proizvođači u toj regiji imaju prednost zbog lakog pristupa prirodnom plinu po niskoj cijeni. Do 40 posto izvoza dušičnih gnojiva prolazi kroz Hormuški tjesnac.
Sada kada je taj prolaz blokiran, cijene uree porasle su za 50 posto od početka rata, a amonijaka za 20 posto.
Brazil, glavni poljoprivredni proizvođač koji uvozi 85 posto svog gnojiva, posebno je osjetljiv na to, napisao je jedan analitičar.
Egipat je također veliki proizvođač gnojiva, ali mu je za proizvodnju potreban prirodni plin, a proizvodnja slabi kada ne dobiva dovoljno te energije.
Više cijene gnojiva na kraju će dovesti do viših cijena hrane i manje hrane jer poljoprivrednici štede na njemu i ostvaruju niže prinose.
Rat je također poremetio svjetske zalihe helija, nusprodukta prirodnog plina i ključnog inputa za proizvodnju čipova, raketa i medicinskog snimanja. Katar proizvodi helij u postrojenju Ross Laffan i isporučuje trećinu svjetskog helija.
„Nijedna zemlja neće biti imuna na posljedice ove krize ako se nastavi u ovom smjeru“, rekao je 23. ožujka čelnik Međunarodne agencije za energiju Fatih Birol.
Najsiromašnije zemlje bit će najteže pogođene i suočit će se s najvećim nedostatkom energije jer će bogatije zemlje nadmašiti njihovu ponudu dok se natječu za preostalu naftu i prirodni plin, rekao je drugi analitičar.
Azija je posebno izložena, jer više od 80 posto nafte i LNG-a koji prolaze kroz Hormuški tjesnac ide tamo.
SAD, najveće svjetsko gospodarstvo, donekle je pošteđen.
Amerika je izvoznica nafte, pa više cijene mogu koristiti njezinim naftnim tvrtkama. A cijene ukapljenog prirodnog plina niže su u SAD-u nego drugdje jer njihov izvozni kapacitet već radi sa 100 posto kapaciteta. SAD ne može izvesti više LNG-a nego što već izvozi, pa plin ostaje u zemlji, što održava značajne domaće zalihe i stabilne cijene.
Ipak, više cijene plina pogađaju američke potrošače koji su već frustrirani visokim troškovima života. Prosječna cijena galona benzina već je porasla na gotovo 4 dolara po galonu s 2,98 dolara prije mjesec dana.
Svjetsko gospodarstvo pokazalo se otpornim na ponovljene šokove - pandemiju, rusku invaziju na Ukrajinu, obnovljenu inflaciju i visoke kamatne stope potrebne da se ona stavi pod kontrolu.
Stoga postoji optimizam da će i to uspjeti. Ali te nade blijede kako se prijetnje energetskoj infrastrukturi u Perzijskom zaljevu nastavljaju.
„Ne postoji ekonomska pozitivna strana sukoba s Iranom. U ovom trenutku pitanje je koliko će dugo trajati neprijateljstva i koliku će ekonomsku štetu uzrokovati“, rekao je jedan ekonomist.